kuku lele...
Ehej!
Evo da sve što nam se lijepo dogodilo na maturalcu napokon i zapišem.
Dan 1.-petak 22.6.
Krenuli smo u petak,22.6.'07. u jutarnjim satima, otprilike oko osam. Krenuli smo tako prema prvom odredištu, koje je bilo Senj, točnije, kula Nehaj koja se nalazi na uzvisini pokraj Senja. Tamo smo stigli nešto prije jedanaest sati, ako se pitate zašto tako kasno… zato jer je na naplatnim kućicama autoceste bila gužva. Od kućica u Lučkom, pa sve do kružnog toka Rotora u Zagrebu, protezala se kolona. No vratimo se mi na naše putovanje.
Kad smo stigli, ušli smo unutra, te najprije poslušali nekoliko povijesnih događaja u par rečenica. Nije nam bilo posebno zanimljivo slušat, pa smo se ja i Tea odlučile zabavit tako da nekog unutar tvrđave nazovemo na mobitel prikrivenim brojem. Ja sam nazvala Burića, koji je umro od srama(?) kad mu je mobitel počeo zvoniti. Svi su se trgali od smijeha, a on naravno nije niti skužio tko ga je nazvao…no sve u svemu, nije bilo tako loše razgledavati povijesne ostatke i raznorazne plemićke nošnje iz onoga kraja. Slikali smo se sa svime unutra. Nakon što smo i to obavili, izašli smo van, i pričekali ostale da i oni pogledaju sve što smo mi samo na brzinu prošišali. Dok smo čekali; prof. Dalić je ugledao fićeka, koji je vjerojatno malo nadograđivan i «obnavljan» jer je izgledao novo ,i odmah je poželio takvog za sebe. Naravno i slikali smo ga kako kruži oko žutog fićeka. Krenuli smo dalje. Čekala nas je još jedna kolona, al' ovog puta mnogo kraća. Naime, to je bila kolona za ulazak na trajekt. Za to vrijeme u busu su pustili narodnjake, što se nama većini nije baš previše svidjelo, te je pola busa(i profesori) izašlo iz autobusa i išlo pješice magistralom do trajekta. Neki su se zbog glazbe posvađali međusobno, dok sam ja na mikrofon mobitelom puštala dobru glazbu…Rock 'n' Roll…
Zatim smo se ukrcali na trajekt, gdje smo ja i Tea pitale rasku je li smijemo kormilarit, a ona nam je rekla da iskoristimo svoj šarm(???) pred kapetanom, i možda nam dopusti, ali radi sigurnosti ostalih putnika odustale smo od te briljantne ideje. Zatim nam je razrednica pokušala prodat još jednu lovačku priču, rekla je da je ona naših godina vozila trajekt, jer je šarmirala kapetana za kormilom, … … … rekoh ja sebi: ako si ti šarmantna, ja sam
Jon Bon Jovi. Kad smo došli do otoka vozili smo se busom još kojih pola sata-sat do Lopara(dio otoka). Došli smo i tamo, u Lopar, u turističko naselje San Marino. Izvukli smo kofere iz busa, i tražili hotel u kojem smo se trebali smjestit. Naravno, ja jadna imala najveći kofer. Miletić me je pito jesam li ja to mamu strpala unutra…da ne bi još i to!! Došli smo mi tako i do našeg hotela Lopar (ovaj put je to ime hotela) sa dvije zvjezdice. Smjestili smo se u sobe, te otišli na kupanje. Tea, Ajla i ja smo išli neuobičajenim putem, pa smo zalutale. Al nismo dugo švrljali po mjestu, i već smo našli pravi put, nije uopće daleko, al' mi i put od 5 metara možemo učinit duuugačkim, nesigurnim te pomalo sumnjičavim i nepoznatim. (...) Nedugo nakon toga, pronašle smo plažu, koja je bila samo stotinjak metara od hotela. I tako smo se kupale par sati u vodi do koljena čija je temperatura bila oko 30°C. Čak smo pronašle i mrtvu ribu koja je ležala u pijesku…dok smo ujedino i uživale gledajući Čuićevo tijelo koje je tada još dodatno blistalo na suncu, mmm…to je vrijedilo doživjet. Hehe..mmm…. Užitak je pokvario Kujundžić zovući nas da ga namažemo po odurnim, dlakavim leđima…to je bilo grozno…fuuj!! Vratimo se natrag na temu. Nakon kupanja vratile smo se u sobu. Ne znam za druge, al' Tea, Ajla i ja smo se otuširale i spremile za večeru. Dok se ajla tuširala…Tea i ja smo šmugnule u obilazak susjeda…a Ajla je ostavila sve rastvoreno i tako se tuširala…pa su nam dečki maznuli zelihe slatkiša…Prema riječima naših bliskih suradnika Tea i ja smo se obukle skroz hippie. Ona je imala moju haljinu, starke i kapu. Ja sam imala obične crne tajice, tirkiznu tuniku i pilotske naočale. Stvarno ne kužim.(…) Naravno, pošto smo bile zadnje svi su ispred hotela čekali nas, da svi zajedno idemo do sale za jelo. Kad smo sišle dolje i izišle van, svi su počeli komentirat naš stil odijevanja… čak i raska koja nas je ocijenila prilično dobro..hmm??!. Napokon smo otišli na večeru. Imali smo odvojeni dio sale samo za našu školu, to je bilo dobro za druge jer nas nisu trebali gledat kako jedemo, mislim da bi im tako zgadili tek. Imali smo švedski stol, ili bolje rečeno više njih. Hrana nije bila tako loša, al' je upravo ono što smo Tea, Kiki i ja uzele bilo je ODVRATNO. Ja sam na riblje štapiće dodala kilu majoneze jer sam mislila da je to vrhnje. Fuuuj!!!! A Tei su špagete plivale u ulju.
Poslije večere smo išli nazad u hotel da se s profaćima dogovorimo što dalje. Rekli su nam da idemo gdje hoćemo i da im se u ponoć trebamo javit, kako bi nas mogli pustit još vani poslije ponoći, a da budu sigurni da se znamo brinut za sebe u nepoznatom. Bla, bla, bla. Već oko 22 sata počela je padat blaga kišica. Tei i meni nije smetala pa smo se nastavile slikat na ljuljačkama, al' kiša je pokazala svoje tako što se pretvorila u opaku tuču, pa smo se vratile u sobu. Za to vrijeme neki iz b i a razreda su bili na kupanju pa su bili crveni od leda. Dobro da nisu nama javili da se idu kupat, jer bi i nas tuča isprebijala. Nije dugo padala, pa se ovi sa kupanja nisu ni vraćali. U međuvremenu Tea je otišla prat kosu pa nije mogla sa mnom na kupanje. Naime, kad je stalo nevrijeme Furmekica i ja smo se odlučile pridružit onima u toplom moru pa smo iskoristili raskin trenutak nepažnje i pobjegli van njoj ispred nosa. Prije tog nam je govorila da će nam zvat roditelje i da bi moj tata odmah doš'o po mene…čak nam je rekla da nas može udarit grom, hahahaaahah! Iz našeg razreda nas je bilo samo troje na noćnom kupancu u moru. To smo bili Volarić, Furmekica i ja! Bilo je luudo. Nakon kojih pola sata uživanja pojavilo se neko stvorenje u vodi. Nismo ga vidjeli jer je dolazilo iz mrklog mraka…strava prava…to nešto je pustilo svoj prepoznatljiv glas te smo odmah nakon tog ustanovili o kome se redi. Bio je to profesor Kujundžić . Rekao je svojim blaženo iritantnim i pomalo ženskastim glasom da mu se približimo. Svi smo ustali i trčali po vodi (jer je bila plitka) prema njemu. Malo smo ga smočili prskanjem, na što nam je odvratio deranjem, al' koga briga. Neki su rekli da je pijan pjevao pred restoranom nekoliko trenutaka prije nego je doš'o do nas.'Ko bi rek'o za njega. Pozvao je svoju ekipu profaća, pa su nas svi zajedno s užitkom potjerali iz vode. Gamad! Kad smo se vratili u sobe, otuširali smo se i obukli. Profa nam je kao trebala zvat starce(meni je ionako mama bila u Poljskoj, a tata u Hercegovini), ali nije.
Dan 2.-subota 23.6.
Nismo smjeli šetat po hotelu, niti je netko mogao bit kod nekog drugog u sobi. Svi smo morali u svoje sobe. Bilo je oko 1h. Pokušavali smo ići u sobu od Sandra i Blaža, al' su na hodnicima bile profesorske straže. Nismo čak to mogli izvest niti preko balkona jer su straže bile i vani. Vanjske straže su se makle oko 3h, pa smo tako mogli skakat s balkona na balkon. Jedno vrijeme smo bile kod Erićke, Lule i Glavašice. Ispod nas su bile terase od vozača i još nekih tamo ljudi. Sa balkona od Sunčane, Franke i Ree smo uzeli stolicu i s njom hodali po nekakvim gredama iznad terasa od vozača. Bilo je riskantno, jer ako bi neki profesor izletio van, mi bi se sigurno prepale i pale dolje. Koje smo mi sreće, ne bi niti preživjeli. Heheh! Nakon prestanka pokušaja da van izađemo kroz vrata koji je trajao sat-dva, pokušali smo ponovno. Al prof. Dalić je bio brži pa nas je prestrašio čim smo otvorile vrata…strava prava…pale smo na dupe od straha. Nakon nekog vremena smo opet pokušale, al' smo bile spremne…mislim da smo više mi njega uplašile ovaj put. Uzeo nam je ključ i zaključao nas s vanjske strane. GREAT!!!!-pomislile smo. Otišle smo kod Erićke i Co. Pa smo kucali po vratima da malo zezamo Dalića. Zatim Glavašica reče: ˝Ma…on nas ni ne čuje!˝ A sa hodnika joj Dalić uzvrati: ˝Čujem te, čujem!˝ Nedugo nakon toga i njima je ušao u sobu dok smo se mi jadnice skrivale pod Glavašicinim krevetom i njima je uzeo ključ i zaključao ih s vanjske strane. Nakon kratke priče, odustali smo, al samo privremeno! Na balkon smo iznijeli madrac, deku, jastuke, i sl. i krenuli ''spavat''. Spavali smo desetak minuta, a činilo se kao cijela vječnost. Ja nisam ni oka sklopila pošto su me ove dvije stisnule uza zid. Ajla i ja smo se digle i nastavile akciju, dok je Tea ostala spavat. Nije nam preostalo ništa drugo osim da odemo kod Brigite koja je bila udaljena od nas kojih desetak balkona, te da izađemo kroz njena vrata. Na hodniku napokon nije bilo nikog. Ali gore kod Blaža i Sandra nas je čekalo iznenađenje….oni su zaspali, a mi smo se htjele pokopat. Cijelu noć(do 5.30) smo se mučile da odemo iz sobe, i kad smo napokon uspjele, oni su spavali. Vratili smo se u sobu. Ajla je uspjela zaspat, a ja sam ležala pored uspavane Tee, i igrala igrice jer nisam mogla zaspat. Nakon kojih 30 minuta (opet se činilo kao cijela vječnost), Tea se počela budit…a Ajla je već hodala po sobi…nedugo nakon toga u sobu nam je uletio Dalić…i jedino što je mogao vidjeti bilo je slijedeće: Ajla na razbacanom krevetu…a vrata terase širom odškrinuta…tako da je ugledao samo naše glave kako bespomoćno i crknuto leže na madracu, a jastuci samo što nisu pali.(…) Uglavnom, trebali smo poći na doručak. Dok smo se oblačile…Tea i Ajla su izašle na terasu ne shvativši da su u grudnjaku i gaćama…dok su se ostali ljudi dolje smijali. Naime svi su već bili vani te su čekali upravo nas jer smo kasnile. Tako je prošao i doručak, te smo imali malo vremena za spremanje sobe i uređivanje, prije nego smo pošli prema samom gradu Rabu. Nije nam trebalo dugo do tamo…možda pola sata vožnje busom. Kada smo stigli, razgledavali smo staru jezgru grada. Rab je prilično interesantan i lijep grad. Nakon Teinog i mog zaostajanja zbog fotografiranja, vratili smo se na trg sa kojeg smo i krenuli. Ostalo nam je još pola sata slobodnog za šalabajzanje po gradu. To smo vrijeme Tea i ja prilično pametno iskoristile. Otišle smo u dm i tamo kupile veet, ledene čajeve, bombone i svijeću za mrava kojeg smo tijekom noći ubile. Zatim smo još i svratili na štand gdje si je Tea kupila ''Ray-Ban'' naočale uz koje je dobila Gucci futrolu…crkle smo od smijeha!! Mislim da je to vrijeme bilo znatno bolje potrošeno, nego vrijeme onih koji su ga potrošili na sjedenje i pijuckanje u nekoj od onih kavana na rivi. Krenuli smo natrag u Lopar. Dali su nam vremena za kupanje do ručka, no nismo ga iskoristili već smo obilazili obližnje štandove. Tada je uslijedio ručak. Nakon ručka imali smo slobodno vrijeme sve do večere. Iskupali smo se u moru, zabavili na pedalini, i nahodali po mjestu. . U sobu smo došle negdje sat vremena prije večere. Nakon tuširanja, prešli smo na uređivanje za večeru koja slijedi. Ajla je u međuvremenu razbila glavu dok se natjeravala sa dečkima po sobi. Vol i ja smo otišli na plažu po razrednicu, no došli su svi. Kujundžić se derao jer smo ih zvali radi sitnice, no kasnije su svi shvatili da i nije tako mala stvar. Profesori su se okupili u našoj sobi i pričali o tome. Teu i mene su jedva puštali u vlastitu sobu. Odvezli su je u Rapsku bolnicu na šivanje. Vratimo se na sređivanje. Tea i ja smo si natapirale kosu koju smo prethodno svezale u kečke. Naravno, iskoristile smo i ljubičasti sprej tako da smo njime obojile kosu. Iako se večer polako spuštala i sunce zalazilo pod pritiskom mjeseca koji ga požuruje, obje smo stavile svoje ray- banke i krenule…ups…preskočila sam dio da smo se i obukle. Tea je imala majicu u kombinaciji traperica sa tregerima i starke, dok sam ja imala crnu suknju, starke, crno-bijelu majicu na pruge i tein crni šal. Bilo je mnogo reakcija…a ponajviše nas se dojmila ona Čuićeva: ''Svaka čast, stvarno treba imat muda da u tom izađeš!!'' Poruku nismo shvatile uvrjedljivo jer mislim da nas nije niti namjeravao vrijeđat. Svi smo se nasmijali tomu.(Tea je zapravo prasnula od smijeha). Nakon večere, Ajla je došla iz bolnice...ispred hotela smo se dogovarali sa profesorima oko izlaska. Odlučeno je da se ne ide u disko. Zbog Ajline nesreće smjeli smo ostati samo do 23h, tako da nismo mogli ostvarit što smo namjeravali…naime par tjedana prije maturalca, odlučili smo upravo na maturalcu u hotelu proslavit Gabrijelin 14. rođendan. To nismo mogli učinit jer nismo smjeli ulazit u sobe i u njima se zabavljat(valjda da ne razbijemo glavu). Zatim nas je Kujundžić natjerao da mu otkrijemo što namjeravamo, pa je Gabica saznala za nešto što je trebalo bit iznenađenje. Mislili smo da je sve propalo. Razišli smo se jer je ''sastanak'' završio. Skoro su se sve cure posvađale sa Ajlom. Osim Tee, mene, Sandra i Blaža koji smo ostali s Ajlom. Htjeli smo saznati što se kuha u tim pokvarenim glavicama(sorry), pa je nekom od nas došlo na pamet da pošaljemo nekog u špijunažu. Odabrali smo Teu. Trebali smo smislit način kako da ju ''posvađamo'' s nama, jer jedino tako može njima reći da je na njihovoj strani. Tea je rekla da ju netko od nas udari. Tako je i bilo, Blaž joj je opalio šamar koji je slučajno bio pravi. I tako smo glumili svađu s njom, ali nije bilo potrebno da Tea ode među njih, jer su oni došli nama. Svi znamo da Ajla ne bi razbila glavu da nije svašta radila…al' kad je već tako bilo…pa nije namjerno razbila glavu kako bi nas profaći kaznili. Tako su se svi redom svađali i plakali. A Tea i ja smo glumile međusobnu svađu koja je do zadnjeg dana bila neostvariva. Prošlo je 23 sata. Došli su neki od profesora i rekli da smijemo još bit vani…hehe:-)
Mariana je također počela plakat…Blaž joj je rekao da izgleda kao banana…da su oni štandovi ''Konjščinska u malom''…a kada smo u Rabu vidjeli štandove, također joj je rekao: ''Šta je ovo Palićka!? Konjščinska se preselila?'' Kad je u plaču govorila razrednici o tome, ja sam se malo nasmijala, a profa mi je odmah počela govorit kako to nije u redu, da se maknem ako su mi takve grozote smiješne…ja sam odgovorila: Ja ne mogu upravljat nekim svojim mislima i osjećajima o nečemu…ako je meni smiješno, smijat ću se, a ako je tužno, plakat ću!(s tim da me pola tog raska nije ni pokušala čut-bezobrazno) Naravno ja se ne smijem Mariani, niti Blaža podržavam, jednostavno su mi izreke same po sebi duhovite. (…) Odlučili smo otići do obližnje pizzerije. Da spasimo ono malo slavljeničkog duha u sebi što ga je ostalo te tako proslavimo Gabrijelin rođendan. Skupili smo novce kojima smo otišli kupit pizze. Dok nas je Gabrijela u neznanju čekala kod hotela, mi smo se zapričali sa djelatnicima pizzerije. Iva je jednog pitala odakle je(nešto u tom stilu). A on je rekao da pokušamo pogodit. Bilo je mnogo ponuđenih odgovora, ali je moj bio točan. Čovo je iz Međugorja!! Mariana je uspjela cjenkanjem spustiti cijenu za 13 kn.(…)
Dan 3.-nedjelja 24.6.
Kad smo napokon došli do hotela, pizze su se pojele u trenu…još smo se zabavljali ispred hotela kojih sat vremena, pa su nas oko 1 sat zvali unutra. Tea, Ajla i ja smo otišle kod Blaža i Sandra u sobu. Bile smo glupe pa smo svoju sobu ostavile praznu i otključanu, tako da su profesorice shvatile da smo kod nekog u sobi. Kad su došle izvršit patrolu kod Blaža i Sandra, nas tri smo se sakrile ispod stola na terasi. Profesorica Riznić se odjednom zaderala: ''ajmo…izađite komadi!'' …heh…našla nas je i potjerala u našu sobu. Kako nas i ne bi skužila kad smo glupe…hehh…niš…otišle smo dolje u sobu…i nakon šetnje tamo-vamo…išle smo spavat…bili je oko pola tri….uu…kako vrijeme brzo leti…legle smo…i nedugo nakon zaspale…tada se tek osjećao umor od prošle neprospavane noći…uff…sve živo nas je boljelo…nismo mogle stajat na nogama…ajme…koma…ujutro…opet ista priča…najprije doručak…mi smo opet bile zadnje…nakon doručka…šalabajzali smo po sobi…te otišli na kupanac…Tea, dečki i ja(možda je bio još netko) iznajmili smo pedalinu…Ilija i Gadža ne znaju kormilarit…užas par puta smo se vrtjeli u jedno te istom krugu…htjeli smo otići do otočića…al smo se nasukali o hridi pod vodom..budale…kad smo pokušali spuštat se niz tobogan…dečki bi vozili u tom smjeru…pa bi netko uvijek završio ispod, ili čak iznad pedaline, a uz to bi uvijek udarili guzicom od ono tvrdo pjeskovito tlo…jooj… vratimo se nazad na temu, iako ne znam koja je…al' dobro; u svakom slučaju…poslije kupanja smo spremili za ručak…bla…bla…poslije ručka smo se uputili na goli otok…vozili smo se oko pola sata nekim ''staklenim'' turističkim brodom…kad smo došli…prošetali smo stazicom do obližnjeg kina…pazi ti to…kino na golom otoku!!! Tamo smo pogledali nekakav filmić od Titu i partiji....šala…o Drugom Svjetskom ratu, te smo krenuli prema plaži. A kad ono…!!!...plaža puna ''rekvizita II. Svjetskog rata''. Ručnicima smo popunili sva ''čista'' mjesta. Plaža je bila znatno bolja od one Rajske, jer je bila od oblutaka, a ne pijeska. A voda?! Bila je super, također bolje jer nije bilo potrebno skakutat 150m da bi došao do dubine svega 1m. Vrijeme smo trošili plivajući, prskajući i gađajući se međusobno…a moram spomenuti i fotografirajući se. Čuić je skočio sa obližnje stijene-brda…užas…visoko…mamita… Došao je i taj trenutak kada smo napuštali plažu…vraćajući se, vidjeli smo mrtvog štakora…a Iva i Mariana su šlatale sve (cure) okolo…još me boli dupe od Ivinog zamaha...hehe !! (…) Kad smo se vratili sa još jednog izleta…trebali smo se spremat za večeru…iako je bilo dosta (oko dva sata)vremena…opet smo bile među zadnjima…(Žderale smo Milku u sobi) Poslije večere, na kojoj su svi točili pića koja se plaćaju, imali smo sastanak pred hotelom… odlučeno je da idemo u disco club Tropico…koji šrot… Tea i ja smo se opet unakazile…ona je imala Marijaninu crveno-bijelu tuniku, ray-banke, starke, moju torbu i kapri trapke…ja sam imala Palićkine trapke na tregere…šiltericu, majicu na pruge, starelinke i ray-banke. Kad smo došli tamo...užas…takav je bio prvi dojam…sjele smo za šank i promatrale neke debilne tridesetogodišnjake… neki su napokon počeli plesat… dok sam ja samo na jednu pjesmu s Božekom…hehe…koji smjeh… Nakon nekog vremena i ja sam plesala s curama, al ne dugo. Nakon nekog vremena došli su mi Vinkec i Vol…kao…aj odi plesat s nama…doslovno su me odvukli na podij…i ubrzo je rulja bila oko mene…a ja sva u čudu: Nemojte me samo zaklat!!... kad ono oni mene digli i počeli me bacat u zrak…ludo…poslije smo molili da to naprave i Tei, al se ekipa razišla…pa je Tea čekala…ja sam se opet povukla…otišla sam van zapalit s Palićkom…baš kad sam mislila da me nitko ne vidi…pokraj su se stvorili dečki na biljaru…šit…(…)
Dan 4.-ponedjeljak, 25.6.
Tea i ja smo se vratile iz diska kojih pola sata prije svih, iako nismo bile jedine…nestalo nam je energije, pa smo odlučile otić u Bambucho po Red Bull…odmah smo živnule…glupsale smo se ispred hotela s ekipicom, dok nisu došli ostali…pa smo oko pol dva svi otišli u sobe...(nevjerojatno je to, kako je vrijeme brzo letilo)!! Ovaj put smo zaključale sobu i otišle kod Dečki. Počeli su nam srat za pušenje…pa je došlo do svađe…zzzz…Tea Je otišla…Ajla i ja smo se cijelo vrijeme skrivale od profesorice Riznić, ona je bila u tuš kabini a ja u ormaru…užas…nakon nekog vremena smo otišli na spavanac…prije čega smo slikale Blaža kako spava…hihi…Ajla me tijekom noći skoro srušila s kreveta, pošto smo spavale na jednom, tako da nisam ni oka sklopila…ujutro smo se probudile(?)…ma daj…otišli smo na doručak…zatim smo imali vremena do 10h da spremimo stvari, i nešto si stavimo u ruksak… i napustimo sobe…čistačice su rekle da je naša ostala najneurednija…trudile smo se……kad smo kofere ostavili u bus… imali smo vremena za kupanje…Ajla i ja smo otišle na plažu i tamo s ekipom igrale odbojku…vjetar nam je nosio loptu jer je bila na napuhivanje, pa smo brzo odustali…ja sam se nisam namjeravala kupat, al me Ajla nagovorila da se kupam u hlačama…pa će mi ona poslije dat tajice jer ih ima u ruksaku…ideja nije bila baš bajna…al nema veze…bilo je fun!! Poslije smo otišle do štandova i trošile pare na lančiće i narukvice…majice…pa čak i na klik-klak za Sandra…hih… zatim smo otišli na ručak…a poslije njega smo čekali da ga ostali privedu kraju, kupujući u trgovini red-bullove za samo 15kn…dok su u koktel-baru bili 20…ja sam kupila tri…za svaki slučaj…došao je i taj trenutak…krenuli smo!! Svi su se ludo zabavljali u busu, dok sam je većinu bzzzzz, al bilo je super…kad smo se trajektom skroz makli s Raba… šetali smo do nekakvog zaljeva u obliku fjorda…predivno…tamo smo se još nakupali…ja nisam mogla odoljet, pa sam Tei rekla da me gurne…pa da bude slučajno…onda mi je raska srala da mokra neću moć u bus…taman sam se i osušila…al dobro…ostatak puta bio je suuuper…red-bullići su se popili…svak po malo…falilo nam je jegera i vodke…al nema veze… Kad smo stigli…bilo je nekako čudno…k'o da sto godina nisam bila u Zagrebu… slikali smo se ispred škole i krenuli polako doma… sve u svemu maturalac je za mene bila jedna velika, nezaboravna avantura, koje ću se sjećati do kraja života…par mušica je bilo…al nema veze…PAPA!!!
P.S.- ja bih opet na maturalac!!!
Ako ima kakvih grešaka…obavijestite me…ne mogu se svega sjetit!!eh da…i ako ima nečeg što se nije dogodilo točno kako sam napisala…ups…ako ima nešto
što nekoga vrijeđa-pardon...možda sam bila posvađana s tom osobom dok sam pisala sve ovo!!(?)...zgadio mi se redbull!! Nekako su mi prva dva dana dulja, od druga dva...čudno...SLIJEDEĆI PUT ĆU STAVIT SLIKICE!!
|
